ne obstaja

Onog davnog toplog leta,
izpod Jadrana plavog neba,
srela su se naša mlada srca,
na nekoj plaži kod Rovinja.

Ja ne mogu
Kako mi je lako pronaći nesretne,
kako mi je lako uočiti one u prikrajku,
tako sam i spreman na velike najave,
želju za promjenom, nešto kao glumljenu samilost.

jesmo li samo previše ranjeni
jer su nas izdali najdraži;
korak pred oltarom sjetili se istine,
pa shvatili da godinama „pate"
i drže nas naivnim budalama?!

jesmo li samo previše dali
jer drugačije ne znamo;
zar se može drugačije nego iskreno,
mutiti krv, s Jedinima duše plesti,
bez krinke koja, sad znamo, njima dobro stoji?!

Crumbly beauty;
a firefly midst winter.

Widowed most likely,
longing for some friendly spirit
to share a glass of irish wit.

Dobro znaš, Jedina!
Pogazio bih sve dobro što sam ti poklonio,
prešutio sve loše čime sam te uplakao,
kad širio bih ruke, poput tebe,
pa s oblaka se do najdraže zemlje strovalio
i pritisnut strahom nestanka posumnjao
i vjeru u ljubav prodao samo da nestanu pogledi.

Nema dana kad ne kaže da je u pravu,
A onda dođe i pljune na sve to.
«Kako možeš biti tako glup? Reci ako misliš da nije u redu!»
A nije nikad u redu.

Samo jednom i do sada posljednji put,
Nadam se da se takvo što ponoviti neće,
Bio sam ucijenjen slušati pjesnika.
Atmosfera sterilna, bez mikroba.
Pušiti nikome nisu dali, o piću bolje i da ne razmišljam.
U mrtvoj tišini, podrignuo sam tiho,
Smrad kuhane salame nitko spomenuo nije.

----------

Meeting you was like a storm
That strikes above my head,
Is like a bright light shining more
That all good things I had.
Knowing you is a mystery
That hurts more than a pain,
That makes me wait there thirsty
Like a plant that longs for rain.