| Napisal/a etienne, v sreda, 07. jul. 10 |
| Ocena urednika: |
 |
| Ocena uporabnikov: |
 (0 glas) |
|
Sve češće i češće posjetim naš kraj,
gdje zajedno gledali smo zvijezdama sjaj.
U zraku tvoj obris, miris i trag,
a na srcu ožiljak, još prokleto drag.
More suza, smijeha zajedno smo dijelili,
srca jedan drugome tajno zarobili.
Ljubavi strijelica me u srce pogodila,
uz nadu da ljubav bi u tebi se rodila.
Prolazili dani su brzo k'o moda
i ovu ljubav tiho gasili, k'o vatru voda.
Tuzan i očajan tražio sam grijeh,
što s usana tvojih je brisao smijeh.
Tuđe su te riječi mi uzele za čas
i ubile tu nadu, viječnu nadu u nas.
Da barem imam snagu vratit dane te,
da barem još ti mogu reči Volim te.
Kad ti sunce lice mili, probudiš se uz mene,
pogledom mi tvojim život kroz vene krene.
Al sve su ovo snovi, da još sam uvijek tvoj,
sad znam da tiho gasi, gasi plamen moj!
Samo registrirani uporabniki lahko pišejo komentarje.
Prosimo, prijavite se ali registrirajte.
|
|
Komentarji uporabnikov (0) 
|
|
