Napisal/a Zal Kopp, v nedelja, 09. jan. 11

Ocena urednika:    Ocena uporabnikov:      (0 glas)

Ljubljena moja, sve možeš razumjeti ako nasloniš lice na moje poljupce i svoj zlatom nauljen struk prepustiš zvijezdama mog zadihanog njihanja. Sve ćeš osjetiti u mom blistavom znoju, kad stigneš okupat ću te osmjehom, a čim jezikom i prstima zakoračim na tebe prepolovit ću na tebi mjesečinu. Evo, nagnut nad obiljem tvoga znamenja prolazim gustoćom tvoje tišine, i obogaćen mirisom vrelih cvjetova u trenutku se vežem za tebe usnama.

Klizim ponad visokih vlati tvojih uzdaha. i ploveći bijelim odljevima tvoga disanja nudim ti uzvišeno svoju težinu, neprekidno izgaram nad tobom, rastačem u tvoju krv plamen dodira, a na putanji zanosnog kruženja zaustavljam noć pod sjenom naših tijela i žudnju uskomešanu vrelinom pretvaram u strast naših milovanja. Uhvaćeni smo u čaroliju nježnosti, u snagu prisnosti, u nevinost sna, bokovi su nam žive vatre, ruke zgrčene, noge isprepletene u šaputanja, a naši trzaji oslobađaju nebo pticama. Iz mog srca rađa se tvoje zadovoljstvo iz tvog srca proizlaze čistoća moga glasa, iz mojih očiju treperi tvoja putenost, iz tvojih očiju prelijeva se moje nadahnuće, i živo si korijenje svih mojih krošnji. Prozirnost sam svih tvojih čežnji, i oduvijek si ples moga disanja, zapletena u moj oživljeni svemir spremna si uživati moje riječi. Pošto istinom ostaješ u meni spremno ću obogatiti tvoj svijet oblikovat svoju srčanost tobom, svakodnevno te obnavljati dušom, citirati tvoj sjaj kao hranu svog života, i besprijekorno te izdvajati iz mnoštva. Tobom ću zauvijek oslikati svoje lice. Zal Kopp

Samo registrirani uporabniki lahko pišejo komentarje. Prosimo, prijavite se ali registrirajte.

Komentarji uporabnikov (0)