Napisal/a Zal Kopp, v petek, 29. jul. 05 |
Ocena urednika: |
|
Ocena uporabnikov: |
(0 glas) |
|
Sapucem osmjeh tvome licu i kao crveni trag spokoja ostavljam poljupce.
Ispisujem svoju ljubav, njene narastaje u meni, ljubavne noci u kojima zagrljen s tobom kao ljubav klizim.
Oh, kako je slatko saputati osmjeh u drhtaju plavog pogleda i po tvom beskrajnom licu igrat se na tvojim usnama. One su moj pocetak, moj nastavak i utisnute dubinom mojih misli ostaju vjerne meni, a ja u svakom njihovom uzdahu rastem vjeran samo tebi.
Oh, kakvo je blazenstvo saputati osmjeh u bujici spontanog praska i navirati kao vjecnost iz koje nikada nisam izasao. Izvirati kao lava u zanosu i na mjesecini radjati iskre. Oh, tako je uzbudljivo dotaknuti te osmjehom i preskociti sve horizonte cekanja, a u tvojim bedrima kao cvijet niknuti i sa tvoga gorja rosu lagano ispijati.
Sapucem ti osmjehom u zadovoljstvu moje ljubavi i molitvom ispunjenja plovim u vrtlog slatkog uzdizanja, iznad zvijezda tvojih ociju, pred tebe, mila, gdje padam i kao ljubavnik lijezem, a moj osmjeh, ljubavi, moj osmjeh obasipa tvoje lice plamenim poljupcima ceznje.
Zal Kopp
Samo registrirani uporabniki lahko pišejo komentarje. Prosimo, prijavite se ali registrirajte.
|
|
Komentarji uporabnikov (0)
|
|