Napisal/a Zal Kopp, v sobota, 06. avg. 05

Ocena urednika:    Ocena uporabnikov:      (0 glas)

Uvijek mogu na dalekim putovanjima
svoj život osloniti na tebe.
Mogu se kao mjesec obući u želju
i mogu rubom plavog neba
sa mekih visina sići,
ali uvijek moram promatrati
kako radosna na postelji sjajiš.

Moram, jer si izvor moje duše
i srebrne niti u tebi gore.
Želim s tom tišinom pogleda
u tebi probuditi strast
i mirisima izazvati čelo.
Želim te u toploj boji zagrljaja,
u naručju zaspalih ruku,
u vremenu naše ljubavi.
Moji su te uzdasi uvijek željni
i osjećaju kako niz moje tijelo
slatko kaplješ mjesečinom,
kako se sanjiva oko moga struka
kao prsten u crvene vatre izvijaš
i kružiš mojom zrelošću
kao odraz vrelih dodira.
Vrhovima prstiju uvijek želim
tvoje obrise otkopčavati
i na mojim vlažnim usnama
tvoju drhtavu nježnost imati.
Želim da tvoja nagost nalik kapi vremena
kao tanki šapat zvijezda leti kroz moje prste.
Uvijek želim ispijati mekoću tvojih grudi,
a tvoj dah što cvjeta u mom tijelu,
tvoj dah moja misao hoće,
jer dok sluša beskrajni zvuk čežnje
kako prema nebu noćima travu diže
bistri je glas tvoga bića bekrajno uzbuđuje.

Zal Kopp

Samo registrirani uporabniki lahko pišejo komentarje. Prosimo, prijavite se ali registrirajte.

Komentarji uporabnikov (0)