Napisal/a Zal Kopp, v nedelja, 14. avg. 05 |
Ocena urednika: |
|
Ocena uporabnikov: |
(0 glas) |
|
Kako si samo tiha i besprijekorno blaga! Rasplices miris svoje kose u meni i mada te dugo nema na mojim ramenima, koracas sa mnom tisinom postelje i zagrljena mojim venama, teces kroz neprospavane noci i lijezes na moje tijelo.
Ako zaspem, nebeska lepezo paunovog perja, nastavi u plavoj ptici san i postani znak besmrtnog leta. Sleti na bezbrojna moja lezista, na moju nagost za tebe pripremljenu.
Kako si samo cedna i strastveno bezbrizna! Dugo te nema na mojim ramenima, ali stalno mirises medju mojim preponama i neprestano me posjecujes u neprospavanim nocima. Kako si samo topla i vjesto zaigrana! Postala si pozuda umornih mojih cekanja i tako slabom rusis stare zidine samoce. Raznim te molitvama polazem na svoje usne i razne osmjehe mijesam pucinom svojih zelja, a tvoj obris uporno grlim u tom bespucu sutnje i ljubim tvoje titravo lice u nizu podivljalih ceznji. Kako si samo lijepa i koliko te sanjam! S kakvim me njeznim poljupcima sladis! A nema te na mojim ramenima, ljubavi moja, dugo si odsutna i dugo cutim tvoje bice. Obozavam uzdahe tvojih dodira i ljubim ovaj san u kojem postojis i s kojim nastavljam cekanje. Kako si samo njezna i koliko te sapucem! Zal Kopp
Samo registrirani uporabniki lahko pišejo komentarje. Prosimo, prijavite se ali registrirajte.
|
|
Komentarji uporabnikov (0)
|
|