Napisal/a Zal Kopp, v sreda, 24. avg. 05 |
Ocena urednika: |
![](http://www.pesnik.net/components/com_maxcomment/templates/default/images/rating/editor_rating_0.gif) |
Ocena uporabnikov: |
(0 glas) |
|
Zatekla si iznad mene nebo kako plamti željom, pa si dubinom boja, zvijezde pustila posteljom i visinom svoga srca, jastukom zapalila iskru strasti, a moje drhtanje prekrila nježnošću mekog pogleda i sa visoravi crvenih usana topli dah razlila, da se mojim tijelom mirisna uzbuđenja natoče.
Stojiš tako i uzglavlje mi obavijaš bjelinom grudi, čitav njihov svemir na obale moje utrobe donosiš i bedra u kapima mjesečine razlijevaš na dlanove koji trepere po raširenim dijelovima prepona, sakupljajući tako mekane obrise uzavrelih pora, sto kožu neodoljivo posjećuju kristalima znoja.
Ispunjena nježnom požudom, kružiš plesom leptira i snagom pupoljka se otvaraš vrelinom usjeka, zanosim pokretima polažeš moj stomak na sebe i sve dodire pratiš tihim uzdasima ženstvenosti, prekrivaš me vrhom jezika, nadvisuješ zjenicom, pa ispod mene otječeš dolinom kao beskrajna rijeka. Zal Kopp
![](http://www.pesnik.net/components/com_maxcomment/templates/default/images/quotetop.gif)
Samo registrirani uporabniki lahko pišejo komentarje. Prosimo, prijavite se ali registrirajte.
|
|
Komentarji uporabnikov (0)
|
|