Napisal/a Zal Kopp, v sreda, 14. sep. 05 |
Ocena urednika: |
|
Ocena uporabnikov: |
(0 glas) |
|
Sustigla nas noc u tijelu mjesecine i sad promatra kako nasa tijela polagano secu perivojima uzdaha.
Toliko kruznica u ritmu nasih kretnji, toliko virova u strasti ljubavnog cina opija nenavikle nebeske zjenice i dok u nama ljubav besprijekorno drhti kao uzarena magla i puni pore vremena, one se omamljene teturaju u nasem snu. Ispijamo ovu noc kao da je posljednja, mi ljubavnici izgaramo u dlanovima i po sebi prolijevamo srebrni znoj, kao da je zadnjom tisinom sakupljen, a oci se kupaju u osmjehu usana, i osmjeh poljupcima svile ljubi kozu. Nagoscu, prkosimo podatnom nagoscu bicu mraka i krevet nam je svetiste i ratiste, more bez kraja i pucine, toplo i njezno utociste i svratiste. Osvajamo beskraj oznacenog svemira i nudimo crtanje novih zvijezda, neka budu plave i sjajne, crvene i tihe, nadasve usklađne nasem disanju. Neka ovaj puta budu blize nama ispod oblaka, u samim kapima mirisa, na dohvat zlatnih obrisa suncokreta, jer lice nam u njihovim zagrljajima sanja i postelja nam je hram zadovoljstva i nemirna svakodnevnica, odmor i strepnja, postelja nam je ugodan dodir zanosa. Svezali smo nebo u okvir pogleda, pa se uspinjemo po stablima tresanja, a nasi prsti rasireni kao bijeli jorgovani pazljivo beru uzdrhtale i vlazne plodove i kao nagradu za cekanje, sa svih strana donose nama ljubavnicima slatke pohvale. Nema blistavijeg vremena od naseg, zapravo, nismo ni zapoceli povijati travu, a ruke su vec poput podivljalih vjetrova uznemirene u nijemom spokoju srca. Otkada nam zudnja zauzima utrobu, a usnama duse dodirujemo ceznju nitko se ne moze mjeriti s nama po njeznosti, otkada ljubimo vjecnost prisutnih latica, od nas nema cistijih ljubavnika. Zal Kopp
Samo registrirani uporabniki lahko pišejo komentarje. Prosimo, prijavite se ali registrirajte.
|
|
Komentarji uporabnikov (0)
|
|