Spoštovani

Spletna stran uporablja piškotke z namenom zagotavljanja spletne storitve, zbiranja statistik, deljenja vsebin na socialnih omrežjih in funkcionalnosti, ki jih brez piškotkov ne bi mogli nuditi. Z obiskom in uporabo spletne strani soglašate s piškotki.

Več o piškotkih

 
Naslovnica (izbor) arrow Posamezne pesmi arrow Po avtorjih arrow Noc u tijelu mjesecine

Noc u tijelu mjesecine Natisni Priporoči prijatelju
Napisal/a Zal Kopp, v sreda, 14. sep. 05
Ocena urednika:   
Ocena uporabnikov:      (0 glas)
 

Sustigla nas noc u tijelu mjesecine
i sad promatra kako nasa tijela
polagano secu perivojima uzdaha.

Toliko kruznica u ritmu nasih kretnji,
toliko virova u strasti ljubavnog cina
opija nenavikle nebeske zjenice
i dok u nama ljubav besprijekorno drhti
kao uzarena magla i puni pore vremena,
one se omamljene teturaju u nasem snu.
Ispijamo ovu noc kao da je posljednja,
mi ljubavnici izgaramo u dlanovima
i po sebi prolijevamo srebrni znoj,
kao da je zadnjom tisinom sakupljen,
a oci se kupaju u osmjehu usana,
i osmjeh poljupcima svile ljubi kozu.
Nagoscu, prkosimo podatnom nagoscu
bicu mraka i krevet nam je svetiste
i ratiste, more bez kraja i pucine,
toplo i njezno utociste i svratiste.
Osvajamo beskraj oznacenog svemira
i nudimo crtanje novih zvijezda,
neka budu plave i sjajne, crvene i tihe,
nadasve usklađne nasem disanju.
Neka ovaj puta budu blize nama
ispod oblaka, u samim kapima mirisa,
na dohvat zlatnih obrisa suncokreta,
jer lice nam u njihovim zagrljajima sanja
i postelja nam je hram zadovoljstva
i nemirna svakodnevnica, odmor i strepnja,
postelja nam je ugodan dodir zanosa.
Svezali smo nebo u okvir pogleda,
pa se uspinjemo po stablima tresanja,
a nasi prsti rasireni kao bijeli jorgovani
pazljivo beru uzdrhtale i vlazne plodove
i kao nagradu za cekanje, sa svih strana
donose nama ljubavnicima slatke pohvale.
Nema blistavijeg vremena od naseg,
zapravo, nismo ni zapoceli povijati travu,
a ruke su vec poput podivljalih vjetrova
uznemirene u nijemom spokoju srca.
Otkada nam zudnja zauzima utrobu,
a usnama duse dodirujemo ceznju
nitko se ne moze mjeriti s nama po njeznosti,
otkada ljubimo vjecnost prisutnih latica,
od nas nema cistijih ljubavnika.

Zal Kopp


Samo registrirani uporabniki lahko pišejo komentarje.
Prosimo, prijavite se ali registrirajte.



 Komentarji uporabnikov (0) KOmentar RSS

Povejte svoje mnenje prvi!





Digg!Reddit!Del.icio.us!Technorati!
 



Wanna know something Joomla?
Hit the Joogpot! http://joogpot.eu

The LanternFish, alternative JoomFish support and bugfixed distribution
http://joogpot.eu/lanternfish


Zadnji komentarji

Uporabniški menu





Pozabljeno geslo

Naključne poezije

Vse pesmi trenutnega avtorja

O portalu >> Oglaševanje >> Povezave >> Pišite nam >> Kazalo