Napisal/a Zal Kopp, v petek, 23. sep. 05 |
Ocena urednika: |
|
Ocena uporabnikov: |
(0 glas) |
|
Tek je pocetak naseg ulaska u jesen, tek stidljivo progovara zrela ceznja, ali u svakoj struni tisine dise proljece i kao da smo jucer, a ne danas, zeleni uzdasi trzaju nase zjenice i nasim ocima neprestano cvjeta miris lipe.
Gledam kako te zuta boja sunocokreta svlaci pod mojim blagim zagrljajima i osjecam da od ravnice mojih ramena, pa sve do koljena, njezno samo za mene, poput beskrajnih brezinih krosnji sumis i bezbrojnim valovima mirno teces u meni. Iznosim crvene makove na tvoje obraze a zlatne jabuke, tvoje tople grudi neprestano kaplju po meni. Tiho upijam tvoje valovito tijelo, slijedim slatki okus njegovih dodira i tazim zedj laganim milovanjima. Izvijas se na mojim nestrpljivim usnama i dok po tebi skupljam osmjeh kupina zavodis me pogledom svojih bedara i sa ceznjom zrelih sokova zanosno osvajas, a za uzvrat, strpljivo te smirujem rukama i rosom muskih strasti kupam. Tek je pocetak naseg ulaska u jesen, tek su stasali prvi grozdovi slasti, a vec uzivam zadovoljstvo tvoga bica, i nazirem u tebi jesenje plodove, plodove bogatije i socnije, plodove s kojima docekujem ulazak u nasu zimu. Zal Kopp
Samo registrirani uporabniki lahko pišejo komentarje. Prosimo, prijavite se ali registrirajte.
|
|
Komentarji uporabnikov (0)
|
|