Napisal/a Zal Kopp, v ponedeljek, 14. nov. 05 |
Ocena urednika: |
|
Ocena uporabnikov: |
(0 glas) |
|
Veceras se bjelina moga tijela topi i nestaje u tvojim zagrljajima, jer vrijeme ljepote tvoga bica mirisno ulazi u moju dusu, a zjenice, to nebo mojih usana, sapucu zvijezde, slazu u nebeski cvijet moje misli
i njihov drhtavi osmjeh poljupcima uzdaha ljube. Nista moju strast kao dah tvojih dlanova tako uzviseno ne snazi i nista mi ne daje toliko njeznosti kao bistro jezero lahora u kojem rukopisom svoga srca beskonacno ispisujes vjecno postojanje ljubavi. Dok ispijam tvoja sjajna milovanja, svlacis svoje tijelo u meni i svakom kapi tople tisine pozudno slijedis moje disanje. Uranjam u tebe, a moje ruke, moje rujne ruke zrelm pokretima u vrtlogu zanosa po tvome tijelu plesu. Kad bih sada vrijeme napustio, kao beskrajna rijeka bih se zauvijek vrelinom sna na tvoje obale naslonio, jer si u mojim venama beskrajno iskrena, poput bjeline moga tijela plamenim beskrajem ljubavi rastopljena. Zal Kopp
Samo registrirani uporabniki lahko pišejo komentarje. Prosimo, prijavite se ali registrirajte.
|
|
Komentarji uporabnikov (0)
|
|