Napisal/a Zal Kopp, v sreda, 22. mar. 06 |
Ocena urednika: |
|
Ocena uporabnikov: |
(0 glas) |
|
Slušam te okružen tvojim usnama, slušam kako tvoja unutrašnjost neumorno diše, vitka i mirisna, uvija me kao pramen kose.
Ne usuđujem se prekinuti izazovni ples bokova, jer ne želim zaustaviti uzburkano tijelo, tek je iznjedrilo školjke predivnih grudi, prednost zbog koje tišina kroz mene struji. Iskreno ti moram priznati, kad s prvim sutonom siđu na moja ramena, tvoje grudi u mom osmjehu, tako neopisivo jednostavno vrućinom plamte. I što se s mojim rukama tada dogodi!? Što se događa na tvojoj toploj zemlji gdje izvori postaju rijeke? Pitam te, što čini posebnim bijeli zanos da moje ruke tako neumorno vrište? Kad osjete tvoja drhtava i razbacana bedra, kad silina sićušnih kapi zanjiše moj pogled, odjednom nestanu na slatkim obroncima požude, trče i nemoguće vrište u njihovim krošnjama, a ti lukavo, samo za njih divni sjaj raspleteš i poput riječnih galebova iz sebe ispustiš krik. Bože, one presretne skaču i ponovno nestaju, moje ruke u tebi uzavrele prste zaranjaju, svaku noć u tvoju dolinu duboko se uvuku. Jedva ih pod svojom kožom stižem smiriti, jedva tvoju beskrajnu i zanosnu ljepotu ulovim. Prvo im uzdahe tvog trbuha ponudim, a zatim okupam u proljeću struka. Na tvojoj toploj zemlji sve je puno lakše, moje vruće usne postanu uzbuđeni slapovi, po tvome golom tijelu ruke bujicom teku, a moje golo tijelo u tvojoj mekoj travi sanja. Zal Kopp
Samo registrirani uporabniki lahko pišejo komentarje. Prosimo, prijavite se ali registrirajte.
|
|
Komentarji uporabnikov (0)
|
|