Napisal/a Zal Kopp, v sreda, 14. jun. 06 |
Ocena urednika: |
|
Ocena uporabnikov: |
(0 glas) |
|
Dobra moja ljubavi, spavaš u meni tijelom i svojim vrijednim usnama ljubiš. Povremeno strepiš jesam li sretan s tobom i kad srebrne latice mjesečine zapjevaju posteljom, ti si beskonačna.
Prozirnim se uzdasima primakneš i svojom me slatkom mekoćom umiješ. Radosno grliš moje snove i uzimaš pravo ponornice, pa ih u sebe strašću ulijevaš. Poput mirne vode, osmjehom svoga pogleda, hraniš mir moje duše i ja se tvojim čežnjama predajem, tonem u slatki san tvojih milovanja i s tobom u sebi, velikom nadom postajem. Ima li što ljepše od tog zanosa, kad preko svih strahova i sumnji, izvireš vrtlogom svojih osjećaja i razliješ se mojom dušom. Najdraža, bistrinu srca poklanjaš, najljepšim očima donosiš nebo i svaki dodir postojano slažeš, jer samo me tako znaš voljeti, poput sjaja razigranih boja, kao okus jabuke u ustima, voljeti me i ne tražiti ništa, već jednom rukom zagrliti, a drugom moje čelo u smiraj odvesti. Prožet tvojim tijelom ponosno izvlačim zvuk svog daha i letom pahulja dišem u vlatima trave. S tvojom se milošću, ljubavi, odmaram u vrtovima vječnosti gledam kako u meni svićeš, i koliko plavetnila svojih osjećaja na mojim obrazima ostavljaš. Evo kako te u sebi prepoznajem, dovoljno je da spavaš mojim tijelom i kad u meni progovoriš snom, ja se više ne trudim uzalud, jednostavno, tvog se horizonta napijem.
Samo registrirani uporabniki lahko pišejo komentarje. Prosimo, prijavite se ali registrirajte.
|
|
Komentarji uporabnikov (0)
|
|