Napisal/a Zal Kopp, v sreda, 28. jun. 06 |
Ocena urednika: |
|
Ocena uporabnikov: |
(0 glas) |
|
Zakoračila si mirisnim tragom struka, i tako se zaljuljalo naručje moga osmjeha kao da se rijetka prozirnost, to neponovljivo drhtanje tihe vode, valja nebom moga pogleda.
Neprekidno udišem sedef valova i žedan ronim u tebe, a ti zauzimaš moje zjenice i otkidaš komadiće u njima, pa ih neprimjetno, nizom toplih uzdaha, slijevaš u svoje usne. Pažljivo sakupljam titranje tvojih anđeoskih dodira, i ako nastaviš tako, slijedom vode i uzavrelog zraka, pohvatat ću obrise zlatnih tragova i mrežom čvrstih prstiju, sve do jednog, unijeti u rastopljenu želju moga tijela. Zaogrnut bisernim kapima trzanja i osnažen muškošću, svu ću tvoju žensku snagu dubinom vira preseliti u sebe, jer nisi samo vrelo rumenilo u bunilu jedne lipanjske noći, već trajno usađena molitva u ljubav muškarca koji te voli, koji je zaljubljen u tvoje zrele bijele bokove. Mozaik si nježnih pokreta, oplemenjuješ obrise postelje, a ja uživam u poljupcima žene koju neizmjerno volim. I dok šećem u tvom zagrljaju, namjerno šapućem prstima, želim da te do jutra vrte u žudnji, jer kad su nježni u igri s tobom, tad me kao ljubavnika u svoja milovanja primaš.
Samo registrirani uporabniki lahko pišejo komentarje. Prosimo, prijavite se ali registrirajte.
|
|
Komentarji uporabnikov (0)
|
|