| Napisal/a Zal Kopp, v nedelja, 10. sep. 06 |
| Ocena urednika: |
 |
| Ocena uporabnikov: |
 (0 glas) |
|
Rujan je nedavno stigao
i pokušava smiriti preplanule poglede,
ali ugasle krošnje bujnog kolovoza
ne miruju na našim oblim bokovima,
još podsjećaju na boje ljeta.
Presavijeni pod strukom mjesečine,
mila moja, bistri zanosu,
sjajan smo primjer ljubavi,
jer dišemo u crvenoj strasti usana
i dijelimo uzdahe toplinom duše.
Toliko je sunca u nama
za blaženu mekoću naših prstiju,
toliko dobrih razloga ugaslog ljeta,
da se bezbrižno milujemo tijelima,
i kako našem biću dolikuje,
jedno drugo služimo ljubavnički.
Sad kad su naša tijela zajedno,
s vatrom i vodom spojena,
reci mi, najdraža moja,
moje biće u tvom srcu,
služi li te dovoljno?
Osjećaš li kako nas služe
blijede krošnje bujnog kolovoza
u ovom kasnom ljetu?
Ljubavi moja, bistri zanosu,
ne dopuštaju huku vjetrova
da nas pomiješa sa zagrljajima kiše.
Neće se hladni dodiri nastaniti u nama,
jer plameni preplanulih boja
podrhtavaju u našem pogledu,
i zrno neba tkaju u naše grudi.
Od tankog vrata, mila moja,
sve do pučine otvorenih prepona
kristalnim kapima ognja gorimo,
a naša nestrpljiva požuda
vrelinom užarenih usana ljubi
topli miris meke kože.
Sad kad naša tijela postaju jedno,
s vatrom i vodom spojena,
osjećaš li, najdraža moja,
kako te moje biće
u tvom srcu iskreno služi?
Samo registrirani uporabniki lahko pišejo komentarje.
Prosimo, prijavite se ali registrirajte.
|
|
Komentarji uporabnikov (1) 
|
|
