Napisal/a wng, v četrtek, 20. dec. 07

Ocena urednika:    Ocena uporabnikov:      (0 glas)

Noćima dok koraci su brojali
ploče na trgu
u gradu u kojem smo se sreli
prvi put
letjeli su šišmiši
plešući ponoćni ljubavni ples
kojega mi nikada nećemo plesati.

I jesen je bila zlatna
kao vlas kose koja nikada neće
preplesti se s njegovim prvim
sjedinama
tek neko drugo, možda mlađe
možda starije zlato
bolje od mene.
Od boli ispijeno, izgubljeno lice
paliti će Marlboro light, cigaretu za cigaretom
boce piva kao jedino društvo
uz obalu mora u Vodicama
tamo gdje trebali smo zagristi ponos.
I biti će isti kao mi
tražeći,
putujući
pokušavajući zaboraviti
bezuspješno.
Svake oči biti će kao tvoje
svaki pogled kao moj
prodorna tišina
stih kao jedini dokaz
postojanja.

Samo registrirani uporabniki lahko pišejo komentarje. Prosimo, prijavite se ali registrirajte.

Komentarji uporabnikov (1)

Objavil/a ajda, v 19-01-2008 15:46, 1. My story ja...prekrasno .....a ...zakaj pravljica ne traja.....??? le zakaj se dogaja? Dogaja tebi? Dogaja meni? Dogaja komu?      lp, ajda