| Napisal/a stihpostih, v ponedeljek, 28. jan. 08 |
| Ocena urednika: |
 |
| Ocena uporabnikov: |
 (0 glas) |
|
Dobro znaš, Jedina!
Pogazio bih sve dobro što sam ti poklonio,
prešutio sve loše čime sam te uplakao,
kad širio bih ruke, poput tebe,
pa s oblaka se do najdrae zemlje strovalio
i pritisnut strahom nestanka posumnjao
i vjeru u ljubav prodao samo da nestanu pogledi.
Neka gledaju, neka.
Nitko me nema pravo proklinjati, pa ni ti!
Sve sam dao, griješio šutnjom, urlicima plašio,
sve sam dao, do kostiju ispijen, za tebe.
I njih nudim, neka u prah istrunu,
jer znam da ne elim mijenjati nijednu suzu,
jer znam da ne smijem prijetvorom vrijeđati
niti tebe, Jedina, niti sebe, ovakvog kakvog vide,
i istinom proglasiti zemaljske sumnje. Tvoje.
Ako ikad izgubim vjeru u našu ljubav,
bit će to kraj, prestat ću biti ono što jesam.
Tvoj, zauvijek.
Ne, nisam taj! Vjerujem!
Samo registrirani uporabniki lahko pišejo komentarje.
Prosimo, prijavite se ali registrirajte.
|
|
Komentarji uporabnikov (0) 
|
|
