Napisal/a stihpostih, v ponedeljek, 25. feb. 08

Ocena urednika:    Ocena uporabnikov:      (0 glas)

Zar ti nije žao gledat me kako vrijeđam
i na šutnju tvoju nestrpljiv propadam
dok ti spuštam riječi koje ne bih smio,
dok te gazim bijesom kojeg mrzim?

Zar ti ne znače ništa sve godine i milina
kojom smo se svijetu rugat znali
kad mirno smo i bez laži poklanjali dobrotu
i sve loše pretvarali u našu snagu?

Što drugo mogu nego tebe krivit
kad mi ne daješ ni zrno nade,
a sve što smo bili ti dovoljno ne vrijedi
da pokušaš naći trag istine u duši
i priznaš da nisi uložila sve u nas?

Samo registrirani uporabniki lahko pišejo komentarje. Prosimo, prijavite se ali registrirajte.

Komentarji uporabnikov (0)