Napisal/a stihpostih, v sreda, 26. mar. 08 |
Ocena urednika: |
 |
Ocena uporabnikov: |
(0 glas) |
|
Tako me blago pritajeni dižu
ovi dani obučeni u bjelinu,
da ni ne osjetim koliko sam jači,
pa u čudu tražim izvor ove radosti.
Kao da opet udišem slobodu,
bez tebe mogu prošetati osmijeh
i primiti bez sumnje svaku ruku,
spreman pokloniti najbolje od sebe.
Oslobođen sam, ali ne tvojom dobrotom,
već riječima onih koje ne znam,
iskrenih, a ne polovičnih ljudi,
običnih i dragih, siromašnih neznalica,
koji ne znaju godinama lagati
i puštaju da ih vodi srce, a ne interesi.

Samo registrirani uporabniki lahko pišejo komentarje. Prosimo, prijavite se ali registrirajte.
|
|
Komentarji uporabnikov (0)
|
|